Arhiv tekstova
Središnje ime hrvatske književnosti 19. stolje}a
August Šenoa rodio se 1838. godine u Zagrebu. Augustov otac, Alois Schona, bio je proaustrijski doseljenik češkog podrijetla koji nikada nije dobro naučio hrvatski. Školujući se u Zagrebu u duhu hrvatskog rodoljublja mladi Šenoa ubrzo se sukobljava s konzervativnim ocem. Gimnaziju počinje pohađati u Pečuhu, a završava u Zagrebu 1857. godine. Nakon bezuspješnog pokušaja upisivanja orijentalne akademije u Beču, odlazi u Prag studirati pravo. Tamo susreće brojne đake iz svih slavenskih zemalja, oduševljene pristalice slavenskog nacionalnog preporoda, zapušta studije i posvećuje se književno-publicističkom radu. Postaje suradnik »Prozora«, »Glasonoše«, »Naše gore lista«, »Slavonca«, a 1865. godine ulazi u redakciju listova »Glasonoša« i »Slawische Blatter«. Zanemarivši studij, Šenoa se 1866. godine vraća u Zagreb i nastavlja objavljivati prijevode, pjesme, novele, kazališne kritike i feljtone.
August Šenoa postaje 1868., artističkim ravnateljem hrvatskoga zemaljskog kazališta. Godine 1870., postaje dramaturg, a tri godine kasnije kad postaje gradskim senatorom, ostavlja kazališnu upravu. Od 1877., potpredsjednik je Matice hrvatske. Uz to, od 1869. godine kada je pokrenut list »Vijenac«, Šenoa tamo objavljuje svoje prve veće literarne uspjehe, pjesme »Kugina kuća« 1869., i »Kameni svatovi«, isto 1869. godine. U »Vijencu« objavljuje i svoj prvi povijesni roman »Zlatarevo zlato« 1871. godine, kojim odmah postaje omiljenim hrvatskim piscem. Slijedi pripovijest »Prijan Lovro« 1873. godine i roman »Čuvaj se senjske ruke« 1875. godine.
U čuvenom članku »Naša književnost« (1865.), Šenoa je napisao svoj književni program. Još uvijek u duhu domoljubnog zanosa, Šenoa ovdje uzvikuje parole nacionalnog pokreta. Nakon Gaja, Demetra i Mažuranića, hrvatska se književnost i dalje morala žestoko boriti za svoj opstanak. Šenoa je bio angažiran pisac. Iz svakog njegovog djela izvire društvena funkcija koju Šenoa spaja s estetskom funkcijom književnosti. Iako teorijski zastupa realističku metodu, na razmeđi romantizma i realizma on se služi elementima oba književna smjera. Iako se u književnosti javlja putem novinskih članaka ubrzo se nametnuo kao najznačajnije ime hrvatske književnosti 19. stoljeća. Hrvatskom poezijom do Augusta Šenoe dominiraju osmerci i narodni deseterci. Šenoa pokazuje da su mogućnosti hrvatskog stiha šire i uvodi raznovrsnost metra. Rime su mu često tvrde, ali snaga njegova stiha nalazi se u Šenoinoj sposobnosti crtanja snažnih i dojmljivih slika. Glavna odlika im je jasnoća, ali je uočljiva i sklonost deklamaciji. Budnica »Hrvatska pjesma«, postala je pod nazivom »Glasna, jasna« najpopularnija kompozicija Ivana Zajca na Šenoin tekst. Također su uglazbljene Šenoina balada »Vir«, himna »Zagrebu«, a »Kameni svatovi« pretvoreni su u kantatu. Zagreb je bio Šenoina životna preokupacija. Posvetio mu je više pjesama, a najpoznatija je postala pjesma »Zagrebu« objavljena u »Vijencu« 1872. godine. U tonu himne ispjevana je i budnica »Hrvatska pjesma«, objavljena također u »Vijencu« godinu dana kasnije. »Nakon propale iluzije o jedinstvu Ilira, koju su pod pogrešnim pretpostavkama o podrijetlu naroda gajili pripadnici ilirskog pokreta, druga polovica stoljeća ime ilirsko više ne spominje, pa i Šenoa osviješteno pjeva o hrvatskom imenu. Jedinstvo i sloga hrvatskoga naroda, potrebita u kulturnoj i političkoj borbi protiv tuđina, naglašen je aspekt većine Šenoine literarne i publicističke djelatnosti, a postala je općeprihvaćenom idejom zahvaljujući upravo ovoj budnici, koja je ušla u narod i postala općepoznatom«, piše o ovoj Šenoinoj budnici književni kritičar Cvijeta Pavlović.
August Šenoa okušao se u sva tri književna roda, lirici, epici i drami, a već su Šenoini suvremenici znali prepoznati snagu ovoga pisca. Pojavom Augusta Šenoe u hrvatskoj književnosti, započelo je doba pripovijetke i romana. Ono što su europske književnosti već posjedovale kao književnu baštinu, Šenoa nastoji užurbano, ali ne gubeći daha, nadoknaditi. Kritičar, prevoditelj, feljtonist, romanopisac, dramatičar, novelist i pjesnik, August Šenoa čitav svoj život posvetio je stvaranju moderne hrvatske književnosti.
Zagrebu
(izbor)
Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak, prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Mnoge bure povrh njega
Prosu svijeta udes ljut,
Al pod krilom našeg stijega
On stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
Juriš bijesa
I razmrvi vraga roj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Priredio: Z. Sarić
